GALOP

Print Friendly, PDF & Email

Mladen Lojkić, Eugenika i ljudski korov, Vlastita naklada, Zagreb, 2013.

Novi svjetski poredak. Odavno taj pojam pršti na sve strane. A treba li to nama? Po ovoj Lojkićevoj knjizi očito ne.

Da bi se došlo do Novog svjetskog poretka, njegovi stvaratelji obilato se služe eugenikom. Lojkić piše da je njezina ideologija krenula iz V. Britanije. Dio je fundamentalne ideologije britanskog imperijalnog rasizma, dok su biološki rat i trovanje čovječanstva prehranom jedna od metoda eugeničara u namjeri da svijet (uz ratove) isprazne od, po njima, nepotrebnog »ljudskog korova«. Nije im suvišna samo crna rasa (u Africi je već pred istrebljenjem), žuta rasa (nju kane ratovima i drugim načinima potpuno istrijebiti), već su im suvišni i narodi bijele rase. Pokuse vrše i nad svojim državljanima. Masonerija, kao najčistiji izljev sotonizma, sve drži budno pod nadzorom. Naravno da nam na um odmah pada nacionalsocijalizam i Hitler. Englez Huston Stewart Chamberlaine uspješno je svoju bolesnu teoriju prenio u Njemačku. Danas se o njemu ne govori, ali o nacionalsocijalistima itekako. Zagovornici eugenike žive u uvjerenju da se čovjek genetski može uzdići do super-rase, evoluirati od majmuna do Boga. Podrazumijeva se, to mjesto su zadržali za sebe, a ostale treba istrijebiti ili učiniti svojim robovima. Taj nauk danas nemilosrdno galopira svijetom.

Opširnije...

TOPLINOM I BISTRINOM ĐAČKOGA SRCA

Print Friendly, PDF & Email

Jozo Tomašević – Koška, Istina o ubijenoj gimnaziji, Vicepostulatura postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće – Naklada K. Krešimir, Široki Brijeg – Zagreb, 2010.

Jugokomunisti osvajaju Široki Brijeg 7. veljače, ili 7. februara kako su govorili, 1945. Samo mjesto preimenovaše u Lišticu i dotični dan počeše slaviti kao njegov »dan oslobođenja«. No, mnogi to tako ne doživješe. Među njima i đaci glasovite Franjevačke klasične gimnazije. U knjizi pred nama oni o tome zorno svjedoče. Izložili su te uspomene nakon dugih godina, 1993. Ipak, sve im je ostalo u živom sjećanju, jer im jugokomunisti gimnaziju nisu obnovili, nego su je ubili. Kolikogod đaci ne voljeli tijekom učenja svoja učilišta vrlo brzo shvate da su ih ona pripremila za život. Nije drukčije bilo ni na Širokom Brijegu. Izlazeći na slobodu prema Mostaru kroz Žovnicu s opkoljenog Širokog Brijega činilo im se da su nevolje iza njih. Otvarao im se život, a oni su pjevali: »Zbogom ostaj, mala Mostarko...« Stigavši u Zagreb postaše časnički pitomci. No, države nestade i oni krenuše prema Bleiburgu. Njih 27, učenici VIII. r. Poče se pisati neka druga povijest.

Opširnije...

U IME KOGA?

Print Friendly, PDF & Email

Anita Martinac, Medaljon, Matica hrvatska, Čitluk, 2015.

Škripari. Humska zemlja dobro zna o čemu se radi, ostali ih poznaju kao križare, kamišare ili odmetničku bandu. Neopredijeljenih gotova da i nema, dan danas, nakon mnogo desetljeća. Još peku suze ucviljenih, još se pristalice jugokomunizma pjene. Ipak, književnih djela o ovoj epskoj tematici jednostavno gotovo da nema. Za vrijeme jugokomunizma govorili su uglavnom o njima novinarski ili u naporu njihove paradigme reinterpretacije povijesti, za vrijeme, nazovimo, demokracije još se uglavnom čeka na konačnu ocjenu tih revolucionarnih skupina pa da se onda krene u umjetničko stvaranje. Anita Martinac ništa ne čeka, ali ništa i ne prejudicira. Ona samo iznosi na vidjelo kako je sve doživio puk, onaj koji je to nosio na svojim plećima. Čitajući roman spoznat ćemo da mu nije nimalo bilo lako.

Opširnije...

ISPITIVAČ SJENA

Print Friendly, PDF & Email

Mate Grbavac, Nemir tišine, Naklada DHK HB, Mostar, 2012.

Nimalo pretenciozno, ali zato srcu ugodno. To je ova zbirka pjesama pred nama. Njezin tvorac ide svijetom, promatra što se zbiva i baš ga briga hoće li drugi zapljeskati načinu kako je nešto zamijetio.

Čitava problematika u pjesmama pred naše oči biva iznesena kao u nekoj igri. Glavni igrač je naravno pjesnik. I kuša biti na dobitku bez obzira kako igra tekla. »Zaputih se u putovanje/ Pejzaž razbijen/ Na oko/ Lelujavo... Moje poglede/ Nitko/ Ne pogleda.« (Putovanje) Prva je ovo pjesma u zbirci i nagovješćuje da će se pjesnik i dalje boriti. Kuša napraviti nešto novo, dobro, ali tko to vidi? Svatko je zaokupljen svojim brigama. Poteškoće nastaju i kad ti se čini da si sve napravio da bude drukčije. Najbolji primjer za to je pjesma Ratobran. »Ja sam se jednom osigurao/ od rata.// Sazidao sam zamak snovima/ okovan./ U puškarnice zasadio cvijeće./ Naselio ptice u kule./ Paučinom zazidao otvore... A kad na vrata/ pokuca rat...« Da, zaista je sve prolazno i paučina na ovoj zemlji. Neka nas druga obzorja očekuju. Za one koji vjeruju to je nebo. Grbavac govori i o njima, odnosno o sebi. Promatra takve ljude u molitvi pred Bogom.

Opširnije...

Osobno