Tuga Tarle, Hrvatski iseljenički duhopis, Vlastita naklada, Zagreb, 2013.
Razumljivo je da se o Hrvatskoj može pisati na razne načine. Ipak, uvijek je najbolji onaj koji ju voli čistoćom svoga srca. Takav je slučaj s ovom knjigom. Tuga Tarle živjela je i ovamo i tamo. Iz svega toga nije izvlačila korist, nego je nastojala pomoći svojoj domovini. Osjećala je da je ona okvir u kome može i treba živjeti. Kad voli i poznaje nju, onda može voljeti i poznavati čitav svijet.
Napisane rečenice ne predstavljaju nikakav stručni rad. Međutim, to ne znači da nisu zahvatile srž onoga o čemu govore. Kroz način ogleda Tarle progovara o našim iseljenicima u Australiji, Južnoj Americi, Europi. Ponekada je to iseljeništvo uspješno, ponekada ne. Unatoč tim vanjskim silnicama, u svima uglavnom bije srce za domovinu Hrvatsku. Okupljaju se u svojim katoličkim misijama, svojim klubovima, pomažu domovinu na sve moguće načine. Posebno se to vidjelo tijekom nesretnog, ali slavnog, Domovinskog rata. Nisu pitali što im domovina može dati, nego što oni mogu dati njoj. Čak i oni koji su bili zalutali. Nekada su išli u jugoslavenske klubove, sada su se probudili i krivo im je ako ih se odbacuje. Žele doprinijeti koliko mogu.
Opširnije...
- Detalji
-
Kategorija: Prikazi (Književnost)
-
Objavljeno: Nedjelja, 15 Prosinac 2013 14:47
-
Hitova: 2047
Dubravko Škurla, Kćeri umora, zoro s krizantemom, Vergl, Zagreb, 2011.
Pisati pjesme, imati 27 godina, biti bolestan, ubiti se. To je ukratko život Dubravka Škurle, čovjeka čije djelo na svjetlo dana nastoji iznijeti urednica Ana Horvat. Nestavši iz života bio je nestao i iz pamćenja. Možda se nešto promijeni ovom zbirkom njegovih izabranih pjesama. Ne znam, vidjet ćemo.
Tijekom svoga kratkog života bio je prilično poznat. Pisao je u brojnim listovima i revijama, jednostavno djelatno sudjelovao u književnom životu. Kažu da je bio jedan od najosebujnijih hrvatskih pjesnika poslije Drugoga svjetskog rata.
Opširnije...
