ISPOVIJEDAM SE

Print Friendly, PDF & Email

Ivan Aralica, Život nastanjen sjenama, Znanje, Zagreb, 2009.

Aralica je odavno poznati pisac, ali ni u jednom romanu nije sebe izložio tako kao u ovom. Istina, nije to ni zadaća romanopisaca. Samo, uvijek nas kopka zbog čega netko piše tako kako piše?

Ovo je ujedno i jedna od temeljnih polaznica na kojoj je satkan čitav roman. A odgovor je naslovnica: osamljeni jablan na livadi koji se prkosno vinuo k nebu. Kako stari, Aralica ga sve više primjećuje kad se pogleda u zrcalu. I mora se s njim suočiti.

Ustvari, Aralica se prisjeća svog oca. Neizmjerno je volio jablanove. Pomogli su mu da se osovi na noge i postane netko i nešto u obitelji koja je bila mnogobrojna i polako se stala osipati. Jablanovim gredama sagradio je sebi i svojoj obitelji dom. Bio je to uspjeh života. Iz osame koju sa sobom donosi život za ovcama, kamo je još kao mali gurnut, stupio je u borbu odgajanja svoje djece za prave ličnosti. Vrijeme mu, podrazumijeva se kao stoljećima u Hrvatskoj, nije bilo naklonjeno. Došao je i Drugi svjetski rat noseći sa sobom smrt i razaranje.

Opširnije...

PLOVIDBA NAŠIM, HRVATSKIM VODAMA

Print Friendly, PDF & Email

Milan Vuković, Ja, odvjetnik, Naklada Pavičić, Zagreb, 2008.

Iznese čovjek svoju životnu priču, a naša prodana javna glasila uredno je prešutiše. Pa i što možeš iz te priče saznati? Dotični je sanjao i borio se za Hrvatsku cijelog svog života. Barem tako kaže, a djela pokazuju da ne laže. Koga to zanima u vodama kojima, navodno naša, javna glasila plove?

Nekako ovako bilo je više-manje tijekom svega onoga vremena koje opisuje naš poznati i veliki odvjetnik Milan Vuković. Govoreći o svome životu spomenuo je pet država u kojima je njegova obitelj živjela, ne pomaknuvši se sa svoga kućnoga praga. I to je onaj hrvatski nesretni udes. Brojčano premali da bismo mogli oblikovati svoju povijest, a preveliki da bi nas se moglo lagano progutati.

Opširnije...

POGLED U ISTINU

Print Friendly, PDF & Email

Hrvoje Hitrec (uredio), Haaški sud. »Zajednički zločinački pothvat«. Što je to?, 6; 7; 8, HKV, Zagreb, 2009.; 2010.

Ne tako daleke, ali kao u ratu zgusnute, 2006. izišla je prva knjižica izlaganja sa stručno-znanstvenog skupa održanog u Zagrebu 9. lipnja te godine. Intelektualci okupljeni oko Hrvatskog kulturnog vijeća jednostavno nisu htjeli dopustiti da Hrvatska nanovo postane žrtvom bezdušnih podmetanja i smicalica koje bi nas odvele ili barem približile paklu u kojem smo bili. Mislio sam se redovno, zbornik po zbornik, osvrtati na ono što je izneseno, ali posljednja me događanja nagnaše osvrnuti se na tri posljednje knjižice. I hoće li ovo biti kraj? Pitaju se tako i sudionici na spomenutim skupovima. Suđenje Anti Gotovini, drugim generalima, časnicima i bojovnicima polako se bliži kraju. Glavne presude samo što nisu pale. Dosada nismo nimalo bili zadovoljni. Izopačenost je da je do suđenja uopće došlo. Hrvatska vojska je pobjednička, Hrvatsku su napali i ne može se toj obrani suditi na ovoj način. Ali, ne držimo mi konce u svojim rukama. Njih drže oni koji su osudili nacizam i njegove oblike borbe, oni koji su nakon prestanka ratnih događanja bombama uništavali čitave nebranjene gradove ubivši tako na stotine tisuća nevinih ljudi, oni koji su izvozili komunizam kod drugih odbacujući ga od sebe, oni koji danas bezobzirno krše slobodu i ljudska prava mnogih naroda pomoću sile koju su igrom slučaja stekli, oni... Znamo ih već, dosta su nam zla napravili.

Opširnije...

RATOVI SU VAŠI, A PRIHODI NAŠI

Print Friendly, PDF & Email

F. William Engdahl, Stoljeće rata, 2, Detecta, Zagreb, 2008.

F. William Engdahl dobro je poznat hrvatskom čitateljstvu. Ovom svojom knjigom taj će krug još i proširiti. Bez dlake na jeziku govori o događajima koji se odvijaju pred našim očima. Ponekad nam izgledaju zbrkani, bez neke posebne povezanosti, ali to je samo naizgled. U pozadini je svega tajni geopolitički plan američke vlade i njezinog satelita Velike Britanije koja više nije svjetska sila, ali to nastoji ostati preko SAD-a. Te dvije države udružile su svoje snage i nastoje isplivati na svjetsku površinu, naravno SAD kao prvi, a Velika Britanija u njezinoj sjeni. Da bi se došlo do tog cilja, ništa nije sveto. Ratovi se počinju voditi na sve strane, oružje, pa i ono nuklearno, neprestano zlokobno zvekeće.

Opširnije...

Osobno