S OVU STRANE BRAVE

Print Friendly, PDF & Email

Julienne Eden Bušić, Tvoja krv i moja, Mozaik knjiga, Zagreb, 2008.

O tamnici se nikada nije imalo niti će imati dobro mišljenje. Jedni su tamo bili ili su im u nju odvodili najbliže, prijatelje, poznanike, istomišljenike..., za druge je ona mjesto gdje se drži ljudski ološ i s kojom nije dobro dolaziti u doticaj. Malo ih je koji razmišljaju da i nevin čovjek može tamo dospjeti ili da netko tko je trebao tek kratko vrijeme u njoj proboraviti u skladu sa zakonskim propisima zbog učinjenog djela, tamo proboravi gotovo čitav život.

Opširnije...

NA SVOJ NAČIN

Print Friendly, PDF & Email

Gojko Borić, Hrvat izvan domovine, Naklada Pavičić, Zagreb, 2007.

Nije lako nakon dugo godina doći u domovinu i tu se snaći. Puno je razloga koji su protiv toga. Spoznao je to i Gojko Borić, iako mu nije do kraja jasno zbog čega je sve tako.

Potječe iz obične hrvatske obitelji, ali dalmatinske. To znači da su njegovim krajem prolazili i ustaše, i domobrani, i partizani, i četnici, i Talijani, i Nijemci. Tek u dubini tog područja izostajao je netko od nabrojanih.

Opširnije...

DALEKI PUTI

Print Friendly, PDF & Email

Malkica Dugeč, Tragovima bezdomnosti, Naklada K. Krešimir, Zagreb, 2008.

Mislim da je teško voljeti svoju domovinu ako barem neko vrijeme nisi bio izvan nje i osjetio čežnju da joj se vratiš. A još ako si duže bio izočan. Eh, tada je čežnja duboka do boli.

Malkica je Dugeč u tuđini još tamo od početka sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Malo bljesnulo hrvatsko proljeće, brzo se vratila komunistička zima i ona je sa svojim suprugom morala u izgnanstvo. Razlog je da se previše poduzela u to vrijeme. Ali nije proklela ljude i kraj iz kojeg su je protjerali. Nastavila je voljeti svoju domovinu, unatoč crvenilu koje su joj na silu pokušavali nametnuti.

Opširnije...

TAMO I OVAMO

Print Friendly, PDF & Email

Ivana Šojat-Kuči, Unterstadt, Fraktura, 2009.

Šutnja. Ona ubojita, svakodnevna šutnja. A onda dijete pronađe fotografiju. »"A tko je ono?" "Nitko!", procijedio je kroza zube, otimajući mi fotografiju. "Baš nitko!"« (str. 120.) Riječ je o ocu, njegovu ocu, njegovoj kćeri i njegovoj unuci. Ne, ne radi se o bezosjećajnosti. Samo su komunisti povijest obojili svojom bojom, crvenom. »Zacrvenit će se Hrvatska«, reče trenutni hrvatski predsjednik Josipović puno godina kasnije.

Roman je satkan od životnog udesa četiri naraštaja u obitelji. Da, to je njemačka obitelj u Hrvatskoj, točnije Osijeku, odnosno jednoj njegovoj četvrti. Odatle i naziv samog romana, Unterstadt. Prabaka, baka, majka, pripovjedačica. Ima tu i muških likova, kao što već spomenusmo, ali ženski su likovi nositelji radnje. Ovim osnovnima pridodaju se naravno razni drugi. I povijest teče, krvava i teška.

Opširnije...

Osobno