- Detalji
-
Kategorija: Prosudbe (Književnost)
-
Objavljeno: Ponedjeljak, 05 Listopad 2009 22:08
-
Hitova: 2270
Mijo Tokić, Sjaju li zvijezde, Naklada DHK HB, Mostar, 2009.
Palo je predvečerje u ljetno doba, sjediš pred kućom i kroz misli ti struje slike tvoga bivstvovanja u određenom kraju. Takav se nekakav ugođaj stvara u meni dok čitam ove Tokićeve pjesme. Naravno da je podneblje duvanjsko i da je pred tobom ravno polje omeđeno gorjem koje nazireš u daljini. Motriš sve to kroz vjeđe i snatriš.
Dubok je i raznolik pjesnikov san. Sapinje ga ovozemna stvarnost, a on bi uzletio prema zvijezdama. Jasno to poručuje u ciklusu Sjaju li zvijezde, odnosno u istoimenoj pjesmi u njemu. Ovaj bi ciklus ujedno mogao biti i samostalna knjiga pjesama. Ima ih dovoljno za nazvati se knjigom i dovoljno tema da privuče čitateljevu pozornost. A one su pomno obrađene i daju nam kratak presjek pjesnikova svjetonazora. Jedni bi rekli »ognjištarskog«, a drugi »baš onakav kakav treba«. Priključio bih se ovim potonjima. Lako je mudrovati i stupati s trenutnom strujom, ali je teško stajati nauzgor i biti odgovoran. Nu, to se jedino isplati, što Tokić vrlo dobro zna. Zbog toga u pjesmi, u jednom drugom ciklusu, kaže: Najbolji među nama/ umiru/ stojeći/ i/ (ko) visoki jablani/ dotiču nebo (Najbolji među nama) Zar ne, ima pravo? U navedenim stihovima krije se odjek pjesnikova društvenog djelovanja u teškim vremenima za hrvatski narod. Kad je sve dovedeno do nekog kraja, pojaviše se »igrači iz sjene« i zaigraše svoju igru.
Opširnije...
- Detalji
-
Kategorija: Prikazi (Književnost)
-
Objavljeno: Ponedjeljak, 28 Rujan 2009 16:24
-
Hitova: 2032
Andrija Vučemil, ... Bio jednom jedan otok ... Goli otok, Rinaz, Rijeka, 2007.
Biti tek na pragu punoljetnosti, a zaglaviti 6 godina na jugoslavenskoj robiji, od toga 5 na Golom otoku. Uz to se tamo prema tebi odnose kao prema »političkom«. Svima koji znaju što je komunizam, jasno je o čemu se radi. Ali, Vučemil je ostao svoj i sačuvao u sebi književnu žicu.
Ove je pjesme, kaže, dugo pisao. Preko 40 godina. Uvijek se bojao da nije dorastao toj velikoj temi. Jer, Goli otok je bio predvorje pakla, ako ne i njegova unutrašnjost. Okolo kamen, more, sunce i vjetar, a unutra robijaši i njihovi mučitelji. Gubilo se zdravlje, glava i duša. Spasio se tko je ustrajao u svome, unatoč njima, režimskim sirovim goničima. »... visoko gore prozor prema nebu / zjapi prazninom / plavog nebosklona / rasparan tek galebovim letom uzaludnim / uz krik prema gore... / ... a dolje sasvim dolje / šumori more / morsku bolest šaljuć / u temelje zidu / kojem nema kraja... / u trenu spoznah: ovdje je početak pakla / i početak raja.« (Na otoku Golom samo sjene plaze)
Opširnije...
