NITI ŽIVOTA

Print Friendly, PDF & Email

Oliver Bottini, Po nalogu očeva, Fraktura, Zagreb, 2012.

U moru knjiga koje se svakodnevno tiskaju nije tako lako pronaći neku koju ćemo zaista s užitkom pročitati saznavši nešto novo. Ovo je jedna od njih. Bez suvišnih riječi, bez patetike, ali i bez sirovosti, zasijeca u bit čovjekova odnosa prema okolini, prema onome što on zaista jest.

Glavni lik je Antun Lončar. Naizgled Hrvat. Ali nije. Nijemac je koji nekada i čiji nekada življaše u Hrvatskoj. Kasnije se preselio u Bosnu i odatle vodio svoje osobne obračune s drugima i sa samim sobom.

Opširnije...

LICEM U LICE

Print Friendly, PDF & Email

Miroslav Akmadža, Katolička crkva u komunističkoj Hrvatskoj 1945. – 1980., Despot infinitus, Zagreb – Slavonski Brod, 2013.

Bila su to vremena velikog sraza. S jedne strane bezbožni komunizam koji je darovanom mu silom gazio sve pred sobom, s druge strane Katolička crkva koja je živjela po umilnim Božjim zakonima. Josipu Brozu Titu i njegovima činilo se da se zna tko je pobjednik. A tako se činilo i njihovim podupirateljima u inozemstvu. Uzalud.

Opširnije...

ZVIJEZDA VODILJA

Print Friendly, PDF & Email

Ante Čavka, Kaže se puttana, Vlastita naklada, Knin, 2012.

Želiš li postati ime u književnosti ne piši ono što ne bi ili o kome ne bi trebalo i ne piši o onome o čemu ili o kome ne bi trebalo. Ali, preskočimo mi to.

Ante Čavka poznati je hrvatski književnik koji zaista ide svojim putem u književnosti. S pravom kaže u nekoliko rečenica na koricama, koje bi zapravo trebale biti njegov životopis, da ne pripada ni kakvom društvu niti odgovara bilo kojim i bilo čijim stilovima ili odredbama. Razumljivo. Dokazuje to roman na koji se osvrćemo.

Opširnije...

NE U LISNICI, NEGO U SRCU

Print Friendly, PDF & Email

Tuga Tarle, Hrvatski iseljenički duhopis, Vlastita naklada, Zagreb, 2013.

Razumljivo je da se o Hrvatskoj može pisati na razne načine. Ipak, uvijek je najbolji onaj koji ju voli čistoćom svoga srca. Takav je slučaj s ovom knjigom. Tuga Tarle živjela je i ovamo i tamo. Iz svega toga nije izvlačila korist, nego je nastojala pomoći svojoj domovini. Osjećala je da je ona okvir u kome može i treba živjeti. Kad voli i poznaje nju, onda može voljeti i poznavati čitav svijet.

Napisane rečenice ne predstavljaju nikakav stručni rad. Međutim, to ne znači da nisu zahvatile srž onoga o čemu govore. Kroz način ogleda Tarle progovara o našim iseljenicima u Australiji, Južnoj Americi, Europi. Ponekada je to iseljeništvo uspješno, ponekada ne. Unatoč tim vanjskim silnicama, u svima uglavnom bije srce za domovinu Hrvatsku. Okupljaju se u svojim katoličkim misijama, svojim klubovima, pomažu domovinu na sve moguće načine. Posebno se to vidjelo tijekom nesretnog, ali slavnog, Domovinskog rata. Nisu pitali što im domovina može dati, nego što oni mogu dati njoj. Čak i oni koji su bili zalutali. Nekada su išli u jugoslavenske klubove, sada su se probudili i krivo im je ako ih se odbacuje. Žele doprinijeti koliko mogu.

Opširnije...

Osobno