ČIŠĆENJE STVARNOSTI

Print Friendly, PDF & Email

Matt Baglio, Obred, Verbum, Split, 2011.

Istinita priča pred nama može se čitati s više strana: književne, teološke, publicističke... A u njima je sadržana naša stvarnost ovakva kakva jest. Duhovno je potisnuto u stranu, a na pozornicu je stupilo ono tvarno. U tu klopku upadaju čak i oni koji se, vanjski gledajući, bore protiv nje. Mediji su nam zajašili na grbaču i stvarnost prikazuju u skladu s očekivanjima pristalica manjine. Ona, zahvaljujući suvremenom gospodarstvu, u svojim rukama drži ogroman novac i zbog toga može tako vršiti pritisak na sve nas.

Opširnije...

ŽIVOT UZ »KOMUNIZAM S LJUDSKIM LICEM«

Print Friendly, PDF & Email

Tomislav Đurasović, Svjedok olovnih vremena, Vlastita naklada, Zagreb, 2011.

Komunizam je svugdje imao ružno lice. Jedino su mu u Jugoslaviji tepali da mu je ono ljudsko. Zločinac Josip Broz Tito sa svojim bijelim rukavicama, kažu velikim masonskim simbolom, pušio je cigaretu, naganjao žene, živio u luksuzu te im je bio baš pravi pojam za tu ljudskost. Oni, pak, koji su imali zdrave oči i zdravu pamet, mislili su drukčije i hrvali se s tom nevoljom.

Opširnije...

TKO VAS ZABORAVI

Print Friendly, PDF & Email

Zvonimir Šeparović (uredio), Žrtva znak vremena, 5, Hrvatsko žrtvoslovno društvo, Zagreb, 2011.

Hrvatsko žrtvoslovno društvo, na čijem je čelu Zvonimir Šeparović, već dugi niz godina posvećuje pozornost žrtvi. Pred nama je zbornik radova s njegova 5. kongresa. Dojmljivo, potrebno, razumljivo.

Najviše prostora posvećeno je događajima iz Drugog svjetskog rata. Ništa čudno. Komunizam je itekako stvarao žrtve. Na svjetskoj razini to je bilo preko 100 milijuna, dok je nacizam napravio »tek« 50-ak. I kod nas se pokazao u sličnom svjetlu.

Opširnije...

MALI VELIKI LJUDI

Print Friendly, PDF & Email

Ivan Aralica, Kepec, Školska knjiga, Zagreb, 2011.

Upravo se vratih s masovne grobnice u Vrgorcu. Otkrili je ovih dana. Rukopis isti: komunisti doveli civile i hladnokrvno ih pobili. Odveli su ih iz ljubuške tamnice grozničavo bježeći pred braniteljima Širokog Brijega krajem siječnja 1945. Između ostalih ubili su i nekoliko trudnica. Jednome ubojici kasnije je jedna žena prigovorila zbog čega joj na pravdi Boga ubi trudnu kćer, a on mrtav hladan odgovori da je trebala reći da je njezina.

Ni u Araličinu romanu Kepec komunisti nisu ništa drukčiji. Ubijaju svakoga onoga za koga misle da im je stao na put. Ne govori Aralica o općim nacionalnim prostorima, već o jednom malom području gdje se jednoga dana osniva komunistička ćelija i počinje teći revolucionarni život. Pripadnici te ćelije, kao i svugdje drugdje, propalice su i probisvijeti. Njezin utemeljitelj je Bare Klepetan, negdašnji sjemeništarac, kasnije izbačeni gimnazijalac, kradljivac očevih novaca, propalica koja se u Zagrebu priključuje komunističkom pokretu, povratnik u svoj kraj kad se više nije imalo kud i kad je policija bila za petama. Oko sebe skuplja mjesnog homoseksualca, kradljivca po crkvama, rođenog ubojicu, bludnicu i sličan ološ. Nastanjuju se u bunjama, jer ih je tamo teško naći. Kroz to vrijeme revno ubijaju navodne protivnike. Bez grižnje savjesti. Bare sebe i njih opija lenjinizmom i marksizmom. Svi ih preziru i klone ih se.

Opširnije...

Osobno