LISTINE

Print Friendly, PDF & Email

Mato Nedić, Okvir za mudrost, Zaklada »Terra Tolis«, Tolisa, 2013.

Bijaše nekada hrvatsko bosansko kraljevstvo. Dođoše onda Turci i poturice te sve kliznu prema zaboravu. Ipak, osta sjećanje, ostaše listine razasute tu i tamo, osta pokoji kamen, te oni nastaviše svjedočiti. Oslanjajući se na sve to Mato Nedić napisa ovaj roman.

U središtu priče je fra Ilija Starčević, osnivač prve pučke škole u BiH. Učinio je to tako rekući krišom, jer Turci takvo nešto nisu dopuštali. Bio je hrabar i nije se dao podjarmiti. Volio je svoju Bosnu, volio je svoj hrvatski narod, volio je Katoličku Crkvu. Nije to bilo lako u ta teška vremena. Glava je bila u pitanju ili barem teški »zulum«.

Opširnije...

DUBINE

Print Friendly, PDF & Email

Roko Dobra, Put do mora (izabrane pjesme), 3000 godina za dar, Zadar, 2013.

Nije lako napisati 10 zbirki pjesama. To mogu samo pravi, ustrajni pjesnici, oni čija zvijezda trajno opstaje na nebu a ne tek određeno vrijeme. Roko Dobra je takav. Svijetli.

Izbor uradaka pred nama otkriva nam pjesnika dubinski okrenuta prema moru. Nije to samo prolazni hir, nego pravo stanje. Zacijelo se sve dogodilo pod utjecajem mjesta rođenja i življenja, ali i pod utjecajem odlaska oca na to tako blizo, a tako daleko more. I što drugo nakon svega preostaje nekome takvome nego zaroniti dubinski i u svoju dušu. Da, okoliš je lijep, ali treba čvrsto zagristi u život. ... I moje pjesme često krvare/ ko cvjetovi krhki u naručju kupina.// Moje su pjesme – ja sâm,/ jer u njih ubrizgavam svoju krv,/ jer u njih pretačem svoju bol... (Moje pjesme) Rekao je to još u svojoj prvoj zbirci i svemu ostao vjeran do kraja.

Opširnije...

S NARODOM

Print Friendly, PDF & Email

fra Blago Karačić, Ratne i poratne uspomene, 1945. – 1952., Vicepostulatura postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« – Matica hrvatska, Široki Brijeg – Vrgorac, 2014.

Ubijali su ih u ime naroda. Nesmiljeno. Nevažno kojem su staležu pripadali, svi su bili krivi ako nisu bespogovorno prihvaćali jugoslavenske namisli. I tako do 1952. u ovoj knjizi, a u stvarnosti do Domovinskoga rata.

Fra Blago Karačić nije u miru i tišini napisao djelo pred nama. Ispisivao ga je najmanje tri puta i isto toliko puta uništavao. Zbog čega? »Čim su udbaši zamaknuli, požurio sam se u svoju sobu. Na stolu mi je bila rastvorena teka u koju sam bilježio uspomene iz rata. Da su mi je našli, zadugo se ne bih iskopao s robije. Možda bi mi i glava otišla. A ovo mi je treći put kako pokušavam zapisati nešto od onog što sam u ratu i nakon rata doživio, ali nemam sreće. Uhvatio me strah i teku sam odmah spalio. Nešto sam bio počeo pisati dok sam bio župnik u Blagaju, ali sam odustao jer su u župni stan bili ugurani dvojica milicionara kao podstanari. Ovdje u Vitini bio sam prije podosta napisao i, da mi Udba to ne nađe, presavio, strpao u dvije zahrđale konzerve, zatukao i utisnuo u zid u napola srušenoj štali. Vražji su miševi gotovo sve izgrizli. I, eto, opet ne bi sreće...« (str. 5. – 6.) Tako se stvarala naša povijest, hrvatska, ona jugokomunistička stvarala se uz potoke novca i nisu je izjeli miševi, ali jest naš krik za slobodom.

Opširnije...

LICEM U LICE

Print Friendly, PDF & Email

Željka Mitrović Jurić, Moja rijeka suza, UBSDRHL, Hrvatski Leskovac, 2015.

Imaš 6 godina, plavi kaputić, neki strašni ljudi došli su s oružjem te tebe i tvoje potjerali u nepoznato, usput ubivši koga su htjeli. Imaš ne znam koliko godina, ne znam što na sebi, a pred tobom stoji ubojica nevinog ti prijatelja i nikome ništa. Između se dogodilo oslobođenje Hrvatske, tvoje odrastanje do punoljetnosti, nesmiljena borba za vlast.

Čini mi se da treba poći od ovih sličica kad govorimo o knjizi pred nama, ili o spisateljskom radu Željke Mitrović Jurić. Ne uspijemo li pohvatati njihovu bit ne ćemo razumjeti niti što pjesnikinja piše i što nam poručuje. A ono o čemu se ovdje radi do zla boga je krvavo, opet tako toplo i nevino. Protuslovlje?

Opširnije...

Osobno