NA VALOVIMA ŽIVOTA

Print Friendly, PDF & Email

Miljenko Buljac, Njihove navezanosti tebi ne trebaju, Matica hrvatska, Sinj, 2011.

Hodnja uz more čovjeka ne samo da odmori nego mu proširi i vidike. Neizostavno stane razmišljati o životu i shvaćati da nije sve tako jednostavno. Tu smo, valovi nas nose, a mi moramo doći do željene obale.

Buljac gleda svijet oko sebe i u njemu pronalazi svoje čvrste točke. U ovoj zbirci pjesama on to čini preko ljubavi, slika mora, slika svoga podneblja, razmišljanja o svemu tome. Tako je i poredao pjesme. Nije ih stavio u cikluse, već ih je pustio da se isprepliću jedna s drugom i prenose nam svoje poruke.

Opširnije...

U RUCI SVIJET

Print Friendly, PDF & Email

Pero Pavlović, Svjetlost sklada, Naklada DHK HB, Mostar, 2011.

Malo je danas pjesnika koji svojim djelom šire nadu i optimizam. Događa se to zbog toga što više vole vjerovati suvremenim teorijama beznađa nego li svojim vlastitim očima. Pero Pavlović, pak, nije takav. Ustrajno krči put ovozemaljskim stazama nalazeći na njima puno toga lijepoga.

Kao i u raznim drugim zbirkama svojih pjesama Pavlović nas najprije iznenadi riječima koje rabi. Mnoge smo već zaboravili, mnoge nam iskrsnu pred očima kao zaista nešto lijepo. Prepoznajemo da nam je jezik puno bogatiji nego što uobičajeno mislimo.

Opširnije...

JEČI RIJEČ

Print Friendly, PDF & Email

Dubravko Škurla, Kćeri umora, zoro s krizantemom, Vergl, Zagreb, 2011.

Pisati pjesme, imati 27 godina, biti bolestan, ubiti se. To je ukratko život Dubravka Škurle, čovjeka čije djelo na svjetlo dana nastoji iznijeti urednica Ana Horvat. Nestavši iz života bio je nestao i iz pamćenja. Možda se nešto promijeni ovom zbirkom njegovih izabranih pjesama. Ne znam, vidjet ćemo.

Tijekom svoga kratkog života bio je prilično poznat. Pisao je u brojnim listovima i revijama, jednostavno djelatno sudjelovao u književnom životu. Kažu da je bio jedan od najosebujnijih hrvatskih pjesnika poslije Drugoga svjetskog rata.

Opširnije...

STAZAMA DOMOVINE

Print Friendly, PDF & Email

Marko Bošković, Pod kupolama sunca, II, Matica hrvatska, Stolac, 2011.

Domovinu možeš voljeti, a možeš je i prezirati. Tako jednostavno. Ovisi to od toga imaš li osjećaja za opće dobro ili samo sebično gledaš na sebe.

Marko Bošković nastupa kao čovjek i pjesnik koji traga za onim zajedničkim u svima nama. Nalazimo se pod kupolama sunca, naizgled smo različiti, iako smo u biti isti. Bačeni smo na ovu zemlju u prolaznost, uspijemo li odgovoriti kako treba jednoga nas dana čeka vječnost. Imamo li snage za to?

Opširnije...

Osobno