ONA JE ZNALA

Print Friendly, PDF & Email

Smiljana Rendić, Katolički identitet i hrvatski preporod, Glas Koncila, Zagreb, 2012.

Bila su to nenarodna, komunistička vremena. Suprotstavljanje su ljudi zakopavali u svoju podsvijest. Ali Smiljana Rendić nije dvojila. Znala je kojim putem treba krenuti. A tek je bila stupila u punoljetnost kad je komunizam zavladao hrvatskim prostorima.

O ovoj vrsnoj hrvatskoj novinarki još će se mnogo toga čuti. Nažalost. Nju i slične komunizam je gurnuo u zapećak, a uzdizao probisvijete, one koji su bili spremni slijediti njegovu zločinačku narav ili joj barem služiti. Međutim, ona se nije dala. Zauzeto je pisala u Glasu Koncila i drugim crkvenim novinama ne žudeći za taštom ovozemaljskom slavom.

Opširnije...

SVJETLO KOJE TO NIJE

Print Friendly, PDF & Email

Mladen Lojkić, Masoni protiv Hrvatske, Vlastita naklada, Zagreb, 2010.

Bila je godina 1717. Na blagdan sv. Ivana Krstitelja, 24. lipnja, četiri londonske masonske lože odlučile su izići u javnost. Osnovali su Veliku ložu u pivnici Goose and Gridrion. Tom prilikom izabrali su i svog velikog meštra. Započela je povijest službeno objavljenog rata Bogu i smrt Isusu Kristu i Duhu Svetomu. Kako tada tako i danas.

Polazeći od ove postavke Mladen Lojkić, poznati publicist, ispisuje ovu svoju knjigu. Spomenuo je i prethodnicu dotičnom događaju. Početkom 17. st., naime, u Njemačkoj je osnovana mistička sekta Red ruže i križa. Njezini sljedbenici nadahnjivali su se židovskom kabalom, magijom, alkemijom, okultizmom, ezoterijom i spiritizmom. Drže da je Bog samo sveopća kozmička snaga, dok reinkarnacija i karma daju posljednje objašnjenje čovjekove »kozmičke svijesti«. Lojkić zaključuje: »Doktrina o reinkarnaciji nije ništa drugo do Luciferova doktrina, a u "znanstvenom svijetu" poznata je kao evolucija.« (str. 39.)

Opširnije...

OVAKO JE TO

Print Friendly, PDF & Email

Marijan Sivrić – Ivo Šćepanović, Međugorje – 30 godina fenomena, Matica hrvatska, Čitluk, 2011.

O događajima u župi Međugorje zaista je napisano puno knjiga. I još se pišu. A da ne govorimo o novinskim člancima. No, unatoč svemu tome teško je tuđincu jednostavno shvatiti što se to i što se još uvijek zbiva. Knjiga pred nama postavila si je upravo taj zadatak. I dobro ga je napravila. Hodočasnik, turist, namjernik čitajući je jednostavno će shvatiti gdje je došao i pohvatati glavne niti događanja.

Znamo to, nije sve tako jednostavno teklo. Tadašnja komunistička vlast, najprije utjelovljena u liku mrske milicije, pokušala je sve staviti pod svoj nadzor. Nije išlo, događaji su im klizili iz ruku iako im se nitko nije opirao na neki poseban, uobičajeni način. Ljudi se jedino nisu dali smesti u molitvi kako na Brdu ukazanja, tako u crkvi Sv. Jakova. A glas se neprestano širio, sve do kraja kugle zemaljske. I rijeke ljudi su počele pristizati. Komunistička vlast bila je na mukama. Tamnice su stale otvarati svoja vrata.

Opširnije...

MOJE PRAVO IME JE

Print Friendly, PDF & Email

Ivan Ott, Djeca žrtve rata i poraća optužuju!, Naklada Bošković, Split, 2010.

Pripadao je skupini Plavi dječaci što ih je opisao Branimir Kovačević u istoimenoj knjizi. Nadarena hrvatska djeca bez jednoga ili oba roditelja, bez doma, siromašni. O njima se odlučila osobno brinuti obitelj dr. Ante Pavelića. Bila je to 1942., godina kad su se rasplamsale borbe u sjevernoj i središnjoj Bosni, kad su na tisuće djece preplavile Zagreb i bile spašene. Kasnije je to poslužilo jugoslavenskim vlastima za optužbu ne samo ustaškog režima nego i Katoličke crkve. Spomenuti dječaci, pak, dobiše naziv po plavim odorama koje su nosili. Bilo ih je sveukupno 49. Krajem rata tajno su prebačena u Austriju. Nakon komunističke pobjede doušnici ih pronađoše i biše vraćeni u Jugoslaviju. Sve je poprimilo međunarodne obrise pa im je život pošteđen. Nisu smjeli pričati o svojoj prošlosti, a zabilješke tko su i što su išle su kamo god su krenuli.

Opširnije...

Osobno