SVIKLOST NA BORBU

Detalji

Kategorija: Prosudbe (Književnost)

Objavljeno: Ponedjeljak, 24 Studeni 2003 21:56

Hitova: 2360

Joso Živković, Nenaviklost duše, HKD Napredak, Zagreb – Orašje, 2003.

Što čovjeka tjera pisati pjesme? Književni stručnjaci zacijelo bi o tome mogli puno toga više reći nego sami pjesnici. Oni to jednostavno čine i gotovo. Zbog toga ću pogriješiti ako kažem da je u Živkovićevu slučaju samo tuga ono što ga pokreće pisati pjesme sabrane u njegovoj najnovijoj zbirci. Nje zacijelo ima i od nje zacijelo treba početi, ali ima tu još mnogo toga. Premalo je kopati po svojoj tuzi, staviti šešir na glavu i tako se približiti Tinu Ujeviću.

Sam naslov zbirke sretno je odabran. Pjesma istoimena naslova onaj je ključ koji nas uvodi u zagonetku Živkovićeva pjeva. Okusio je život, zapljusnula ga njegova tmina i on se skupio u se poput školjke s biserom kada se dotakne. Da to nije tako, ne bi Živković prepoznao svjetlo, ne bi mu se ono činilo toplo i bistro poput djetinjeg oka. On jednostavno dodiruje temelje svoga postojanja. Ne čini to zbog razbibrige, već zbog dubokog unutarnjeg doživljaja. Želi saznati istinu, opiti se njome i tako graditi život. To ga je traženje izranilo i muči se zacijeliti svoje rane. »A moja duša,/ nenavikla na blagost/ i ljepotu, šuti/ tminom optočena,/ i ne vjeruje.« (Nenaviklost duše). Mi, možda, vjerujemo? Tko zna. Ovisi to o tome koliko smo spremni uhvatiti se u koštac sa životom oko sebe.

Opširnije...

DVOJSTVO

Detalji

Kategorija: Prosudbe (Književnost)

Objavljeno: Ponedjeljak, 21 Travanj 2003 21:57

Hitova: 3151

Božidar Petrač (uredio), Hrvatska uskrsna lirika. Od Kranjčevića do danas, Naklada Jurčić, Zagreb, 2001.

Vazam ili Uskrs je središnji događaj kršćanske vjere i crkvene godine. Bog je pobijedio smrt i zlo, ali ne samo za sebe, nego i u ime nas. Kršćanin je čovjek koji se nema čega bojati, koji je postigao sve svoje pobjede. Ne znači to da ne će imati poteškoća u životu, to samo znači da ima onaj oslonac na koga se može osloniti u svakom svom trenutku. Hoće li taj oslonac uporabiti na pravi način, na njemu je i ni na kome drugome.

Pjesnici nisu mogli proći zatvorenih očiju pokraj blagdana Vazma. Nisu to mogli ni oni koji su, po vlastitom priznanju, vrlo malo vjerovali ili to nikako nisu činili. Događaj Vazma je suviše velik da bi ga mogli preskočiti, ako ništa drugo onda barem zbog svoje poštenosti. Lijepo to pokazuje Božidar Petrač kroz skupljene pjesme. Počeo je s Kranjčevićem, a završio s najmlađim pjesnicima među nama. Možemo se usprotiviti ili ne ovakvoj postavci, no ona je jasno izrečena. Netko će drugi jednoga dana zacijelo poći od samih početaka naše znane pismenosti i posredovati nam svo to bogatstvo. Bit će to vjerojatno onda kada hrvatska kulturna vlast spozna da je pomaganje neprestano novih oblika kulture koji nas preplavljuju svaki dan, samo bacanje novca, a pomaganje istraživanja i iznošenja onoga dobroga iz naše prošlosti, pravi pogodak. Dotle će dobre knjige izdavati i vrijedne zamisli ostvarivati privrženi i samoprijegorni hrvatski kulturni djelatnici.

Opširnije...

HERCEGOVAČKO DIJETE NA PLOČNIKU VELEGRADA

Detalji

Kategorija: Prosudbe (Književnost)

Objavljeno: Četvrtak, 12 Lipanj 2003 22:03

Hitova: 2369

Lucijan Kordić, Pokošeno vrijeme, Ziral, Mostar, 1996.

Kroz povijest malo je bilo mirnoga života u Hercegovini. Zbog toga su se njezini sinovi potucali počesto od nemila do nedraga. Jedan od takvih jest i Lucijan Kordić, svećenik, franjevac i pjesnik.

Rodio se 1914. u Grljevićima. Ljudsko i kršćansko oblikovanje stjecao je preko obitelji, pučke škole u Rasnu, gimnazije na Širokom Brijegu, filozofije i teologije u Mostaru, užasa Bleiburga, iskustava stečenim diljem svijeta. Kao takav vratio se u domovinu na početku njezine borbe za slobodu, doživjevši ubrzo smrt.

Mnogo je toga fra Lucijan objavio. Bilježimo sada samo djelo koje je izišlo tek nakon njegove smrti, Pokošeno vrijeme. Izbor je to iz njegovih objavljenih i neobjavljenih zbirki pjesama. Napravio ga je Ivan Kordić i izdao u Ziralu – zajednici izdanja ranjeni labud. Ta nakladna kuća dugo je vremena bila u tuđini, da bi se dolaskom slobode u Hrvatsku i ona vratila svojim korijenima, Mostaru i Hercegovini.

Opširnije...

MALE VELIKE RIJEČI

Detalji

Kategorija: Prosudbe (Književnost)

Objavljeno: Utorak, 08 Siječanj 2002 21:58

Hitova: 2334

Pero Pavlović, Sunčeve prelje, HKZ-Hrvatsko slovo, Zagreb, 2001.

Ima li danas pjesnika? Ima, i to dovoljno. Objavljuju na sve strane. Čitaju li im se knjige? Hm!

Ovako nekako mogli bismo ukratko ocrtati stanje današnjeg pjesništva. Nešto se ne podudara. Ili pjesnici ne razumiju zbilju i čitateljstvo ili oni ne razumiju njega! Ne znam što bi drugo bilo.

Jedan od onih pjesnika koji se trudi razumjeti svijet oko sebe svakako jest Pero Pavlović. Čini to ustrajno iz knjige u knjigu. Samo on zna kako ga je zbog toga prihvaćala kritika koja se danas nerijetko nametnula kao službena. No, važno je da je ustrajao i da nas obogaćuje svojim spoznajama. Vidi se to lijepo po njegovoj zbirci izabranih pjesama »Sunčeve prelje«. Namjesto crnila, zatvorenosti, zgusnutosti čemu se priklanja velik broj današnjih pjesnika, on pokušava svjetlom obasjati život oko sebe. Rabi riječi koje smo možda već zaboravili ili ih izgovaramo tako rijetko da jednostavno ne znamo kada je to zadnji put bilo. Kroz te riječi zrcali se naše djetinjstvo, zrcali se naša mladost, zrcali se naš život. Ako smo se rodili u drugačijim uvjetima nego Pavlović, ne će nam to biti prepreka za razumijevanje njegova pjeva. U svakome od nas odjekuje ljepota, priroda, stanja ushićenosti i radosti. Treba ih samo prepoznati i ne bojati se iznijeti ih na svjetlo dana.

Opširnije...