NACRT ZA ISTINSKI MOZAIK

Print Friendly, PDF & Email

Anita Martinac, Grad bez ptica, SHSK, Mostar, 2019.

»Imam dojam da ja tu nisam bio... Što vrijeme sve više odmiče, sve je više heroja.« (str. 219.) Riječi su ovo napisane tamo negdje pri kraju romana. Čula ih je spisateljica Martinac jamačno više puta. I na koncu obdarila nas novim romanom, nakon uspjeha tri prethodna. Tema je prošli, Domovinski rat. Je li bilo kako je bilo ili je bilo kako oni kažu da je bilo?

Nije se zacijelo lako uhvatiti u koštac s jednom ovakvom temom. Ta sve kao da je bilo jučer, bojovnici su već stasali u odrasle muškarce s djecom koji mladeži govore što se dogodilo tih nesretnih dana tamo početkom devedesetih. Jer, oni su tada bili u njihovoj dobi. Slične su ih brige morile kao sada njih. I onda se dogodio rat kojeg nisu htjeli i na kojeg nisu bili spremni. Zaskočio ih je kao razulareni tzv. rezervisti osamljenu djevojku na mostarskim ulicama. Ali, nisu se predali. Borili su se i pobijedili. Sada bi se neki drugi htjeli potpisati pod njihove pobjede. Ma ne može!

Opširnije...

VITEZ

Print Friendly, PDF & Email

Ilija Smiljanić, Poniranja, DHK HB – Matica hrvatska, Mostar – Tomislavgrad, 2019.

Završi Domovinski rat. Dobili smo ga. Nije bilo lako, ali krunica oko vrata i ustrajnost urodiše plodom. Sloboda se razli našom domovinom s obje strane granice. No, je li bitka završila?

Ne bih rekao. Umjesto na bojnom, sraz se nastavio na drugim poljima našega postojanja. Pa tako i na onom kulturnom. Veliki suvremeni književnik, osvjedočeni katolik, M. D. O'Brien kaže da je to svemirski rat i da je kultura sveobuhvatnija nego što mislimo. Koliko smo to shvatili ne znam, ali znam da je to dobro shvatio Antonio Gramsci u onim Bilježnicama iz tamnice kada je svojim komunistima, između ostaloga, naložio »hod kroz kulturu«. Dovelo je to do toga da se naš identitet počeo rušiti kao kula od karata.

Međutim, ima jedan među nama danas koji je, svejedno srcem ili umom, shvatio kamo idu silnice koje nas okružuju. Ilija Smiljanić. Pred nama je njegova treća zbirka pjesama. U onim prvim dvjema već se pokazao kao dobar pjesnik tako da mi jedan od suvremenih hrvatskih priznatih pjesnika nedavno reče da ga se sjeća, da mu je zapazio pjesme. A književnici i književni kritičari kad nešto takva kažu, onda to ima na težini.

Opširnije...

BOŽJA NIT

Print Friendly, PDF & Email

Zdenka Čorkalo, Veslo, HKZ – Hrvatsko slovo, Zagreb, 2019.

»Kad je završio rat na Jugu našla sam se u Bosni Srebrenoj, u crkvi-bolnici, u enklavi, području u kojem je jedan narod, hrvatski, sa svih strana okružen neprijateljskim narodom. Iz enklave se nije moglo jednostavnim putem ni izaći ni ući. Kirurške operacije obavljali smo u nedovršenom fratarskom podrumu s utabanim zemljanim podom, prostoriji u koju je jedva stao stol za operacije i nas nekoliko najpotrebnijih oko njega.« (str. 75.) Ovim navodom započinjem prikaz knjige pred nama, jer u njemu kao da je sabrana sva autoričina domoljubnost, čovjekoljubnost, pa i bogoljubnost. Kada je jedan od nas napadnut, onda smo napadnuti svi u cjelokupnosti onoga što jesmo. Nema nam druge nego ustrajati. »Nikoga ne prepoznajem oko sebe u šatoru. Ali, svaki branitelj me podsjeća na mladića kojemu se žena u Dubrovniku nije dala napiti vode jer da on, hrvatski vojnik, samo izaziva one na Žarkovici i da će zbog njih rušiti Grad, koji je otvoreni grad i nitko se u njega ne bi dirao da se nisu naši vojnici našli tu.« (str. 81.) Pa onda koji redak dalje. »Najvažnija je granica u glavi, ako je tu povučeš, druge su samo posluh iznevjerenog srca.« Mislim da je sve jasno i da će dobronamjerni čitatelj puninom srca i uma prionuti ovome štivu.

Attachments:
Download this file (bozja-nit.pdf)bozja-nit.pdf[ ]682 kB

Opširnije...

STOJNA KUĆA

Print Friendly, PDF & Email

Mile Pešorda, Sloboda, mir meju nami, Matica hrvatska – Vlastita naklada, Stolac – Zagreb, 2018.

Jedna od najvažnijih stvari u životu jest progledati i znati na kojoj si strani. Mile Pešorda je od početka bio takav, zahvaljujući zacijelo obiteljskom okolišu. Zbog toga i jest mogao kao mladac u gimnaziji pokrenuti reviju Ogledalo koja ubrzo biva zabranjena, a zabranili su je jugokomunisti, zbog njezina slobodarsko-prosvjetiteljskog duha i uredničkog poziva na borbu za spašavanje naroda »iz ruku samoživaca i žderonja«, kako je to navedeno u Pešordinu životopisu. A u svojim studentskim danima, 30. i 31. svibnja 1970. idejnim je pokretačem kulturno-književničke manifestacije »Šimićevi susreti«. Nije onda nimalo čudno da je 1971. potpisao onu znamenitu Sarajevsku deklaraciju o hrvatskom jeziku (danas neki potpisuju deklaraciju o nekom zajedničkom jeziku). Pa je onda doživio da ga »opjevani« Predrag Matvejević, jedan od utemeljitelja neojugokomunističke stranke UJDI, okleveće i proglasi talibanom zbog čega Općinski sud u Zagrebu 2. studenoga 2015. Matvejevića osuđuje na petomjesečnu uvjetnu kaznu tamnice, koju potvrđuje i Vrhovni sud. Nakon toga je tadašnji hrvatski predsjednik Stjepan Mesić izjavio kako je ta osuda pokazala da naši zakoni nisu savršeni. (str. 77.) Kad se ovo, i drugo, ima na umu, zajedno sa sudjelovanjem u stvaranju Hrvatskog slova, onda nam je puno lakše razumjeti zbog čega Pešorda u ovoj knjizi kolumni piše kako piše.

Opširnije...

Osobno