KRHOTINE
- Detalji
- Kategorija: Prosudbe (Književnost)
- Objavljeno: Srijeda, 19 Listopad 2022 17:02
- Hitova: 577
Milan Lončar, Sunce na zalazu, Franjevački muzej U kući Oca mojega, Posušje, 2022.
Pjesme se obično pišu u ranijoj dobi. Ako ništa drugo, onda potajno. Pa se onda pale ili se samouvjereno istupi naprijed. U Lončarevu slučaju to se sve nekako ispremiješalo. Rano počeo pjevati, a kasno počeo paliti, srećom neuspješno.
Zbog svega toga i sama zbirka pred nama neuobičajeno je sastavljena. Obično to bude od nešto pjesama i puno manje ciklusa, a ovdje je zapravo riječ o četiri pjesnikova životna doba. Najprije je to ono rano, u ovom slučaju srednjoškolsko jer očito nije pjevao u pučkoškolskom, zatim dolazi doba njegova zauzetog rada u tuđini, to je Švicarska, doba pedesetih životnih godina kada se počinju u primisli svoditi životni računi i onda ono nešto kasnije doba kada se oni zaista počinju svoditi. Tako pratimo pjesnikov životni razvoj, potpuno prirodan jer mu nije bilo na pameti da se »proslavi« svojim pjesmotvorima. Oni bi od vremena do vremena iskočili iz tame i onda se opet tamo vratili. On zna zbog čega se to tako dogodilo, a mi nakon iščitavanja zbirke zaključujemo da bi bolje bilo da se sve odvilo na drugi način.
