NJIHOVI PRSTI

Print Friendly, PDF & Email

Zarah Ghahramani – Robert Hillman, Le porte chiuse di Teheran, Sperling & Kupfer, Milano, 2008.

Prtljagu u ruke i pravac Zapad. Nije važno sviđa li ti se to ili ne, treba spašavati glavu.

Nešto slično dogodilo se Zarah Ghahramani. Studirala je na sveučilištu u Teheranu, a onda su je iznenada zaskočili na ulici dok se vraćala kući i strpali u zloglasnu iransku tamnicu Evin. Nakon toga napustila je svoju zemlju i dospjela u njihove ruke.

Opširnije...

KATEKIZAM ZA BEZBOŽNIKE

Print Friendly, PDF & Email

Milan Machovec, Smisao ljudske egzistencije, AGM, Zagreb, 2008.

Razni povijesni usudi Češku učiniše bezbožnom. Ipak, oni umniji među njima osjećaju da se na nešto moraš osloniti. U tome ih ne uspijeva razuvjeriti čak Ni suludi komunizam. Milan Machovec tako 1968. ne popušta i ne povlači svoj prosvjed protiv ruskog ulaska u Češku pod zvijezdom petokrakom. Otpušten je sa sveučilišta gdje je predavao građu s filozofskog polja i nastavlja se uzdržavati privatnom podukom i sviranjem orgulja u crkvi.

Opširnije...

MISLIM SVOJOM GLAVOM

Print Friendly, PDF & Email

Branimir Lukšić, Nedovršena Hrvatska, FRAM-ZIRAL, Mostar, 2008.

Nakon kraćeg puta po Herceg Bosni sjedim u sobi i u rukama držim ovu knjigu. Na naslovnici slika Kristijana Krekovića Hrvatska smrt 1945. Je li nam doista tako crno ili nam Lukšić želi poručiti nešto drugo?

Knjiga je poglavito sastavljena od predavanja koje je pisac držao na različitim stranama. Njima je dodano i nekoliko prosudbi o knjigama koje su u duhu njegovih predavanja. Zajedno čine skladnu cjelinu, jer su stvarani pomoću razmišljanja o određenim stvarima i pojavama, a ne pomoću pukog nabrajanja činjenica.

Kao i obično, hrvatski prodani tisak, u oba značenja te riječi, nije o pojavku ove knjige izvijestio šire čitateljstvo. A trebao je. Slaba je obrana da je izdavač s ove ili s one strane granice, iz Mostara. Iste nas brige more, da ne kažem isti smo narod, jer to

Opširnije...

KRUG JE, VALJDA, ZATVOREN

Print Friendly, PDF & Email

Michael D. O'Brien, Otok svijeta, Treći dan, Zagreb, 2008.

»Star sam. Vrijeme se otkrilo i bacilo svoju tlapnju vječnosti, iako je zapravo i ono dio vječnosti. Čistim hodnike, iznosim smeće, nastojim se ne uznemiravati zbog buke automobila i pneumatskih čekića koji razbijaju ulicu ispred kuće, kako bi položili još jedan asfaltni sloj što će ga budući naraštaji iskapati. Velik je ovo grad. Iako u njemu živim već gotovo četrdeset godina, još mi uvijek nije jasno kako opstaje.« (str. 6.)

Zvuče prilično idilično ove prve riječi romana, zar ne? O'Brien nas vodi pred kraj životnog putovanja osobe koja je po svemu bila izuzetna, naročito po dobroti i patnji. U pogovoru pisac kaže da je od svega najnevjerojatnije to da se sve dogodilo u stvarnosti, izuzev onog »svakodnevnog«. Pa o čemu se radi?

Opširnije...

Osobno