DALEKI PUTI

Print Friendly, PDF & Email

Malkica Dugeč, Tragovima bezdomnosti, Naklada K. Krešimir, Zagreb, 2008.

Mislim da je teško voljeti svoju domovinu ako barem neko vrijeme nisi bio izvan nje i osjetio čežnju da joj se vratiš. A još ako si duže bio izočan. Eh, tada je čežnja duboka do boli.

Malkica je Dugeč u tuđini još tamo od početka sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Malo bljesnulo hrvatsko proljeće, brzo se vratila komunistička zima i ona je sa svojim suprugom morala u izgnanstvo. Razlog je da se previše poduzela u to vrijeme. Ali nije proklela ljude i kraj iz kojeg su je protjerali. Nastavila je voljeti svoju domovinu, unatoč crvenilu koje su joj na silu pokušavali nametnuti.

Opširnije...

I NAD NJIM SU BDJELI

Print Friendly, PDF & Email

Vjekoslav Boban (uredio i priredio), Književni kritičari o Dubravku Horvatiću, Naklada K. Krešimir, Zagreb, 2008.

Prijatelji su ga zvali Dodo. I bio je mnogima drag, s obje strane granice. A neprijatelji su ga slijedili. Tako se priča o dobrom hrvatskom književniku Dubravku Horvatiću pretvarala u ljigavo komunističko poimanje ljudskih prava. On se ipak nije dao i išao je svojim putem.

Ovo što upravo iznesoh vrlo je vidljivo u knjizi koju uredi i priredi dobar Horvatićev prijatelj, kao i poznavatelj njegova djela, Vjekoslav Boban. Pristalice komunističkog svjetonazora nisu imale nešto protiv njegova književnog rada sve dok ne bi dirnuo, ili bi to oni mislili, u njihov svjetonazor. Tada su se na njega obrušavali drvljem i kamenjem, zanemarujući svako stručno prosuđivanje. Od onih koji su doneseni u knjizi ovdje se svakako treba prisjetiti Dražena Vukova Colića. Što taj sve nije izgovorio protiv Dubravka, a samo zato što se usudio napisati i objelodaniti pripovijetku »Vruća listopadska noć«.

Opširnije...

TAMO I OVAMO

Print Friendly, PDF & Email

Ivana Šojat-Kuči, Unterstadt, Fraktura, 2009.

Šutnja. Ona ubojita, svakodnevna šutnja. A onda dijete pronađe fotografiju. »"A tko je ono?" "Nitko!", procijedio je kroza zube, otimajući mi fotografiju. "Baš nitko!"« (str. 120.) Riječ je o ocu, njegovu ocu, njegovoj kćeri i njegovoj unuci. Ne, ne radi se o bezosjećajnosti. Samo su komunisti povijest obojili svojom bojom, crvenom. »Zacrvenit će se Hrvatska«, reče trenutni hrvatski predsjednik Josipović puno godina kasnije.

Roman je satkan od životnog udesa četiri naraštaja u obitelji. Da, to je njemačka obitelj u Hrvatskoj, točnije Osijeku, odnosno jednoj njegovoj četvrti. Odatle i naziv samog romana, Unterstadt. Prabaka, baka, majka, pripovjedačica. Ima tu i muških likova, kao što već spomenusmo, ali ženski su likovi nositelji radnje. Ovim osnovnima pridodaju se naravno razni drugi. I povijest teče, krvava i teška.

Opširnije...

OBALE RIJEKE

Print Friendly, PDF & Email

Tomislav Marijan Bilosnić, Kolac u rijeci Zrmanji, Istarski ogranak DHK, Pula, 2007.

Pisac romana pred nama je pjesnik, slikar, romanopisac i još mnogo toga. Bjelodano to dokazuje u ovom djelu. Oslikavajući sudbinu dvojice ljudi koji su mogli biti jedna rijeka, ali su otišli na razdvojene obale, progovorio je o mnogočemu. Zbog toga nije uvijek jasno kojim zapravo putima ide i što nam želi poručiti. Tek na samom kraju naslućujemo sržnu misao koja je pokretala romanopiščevu ruku.

Riječ je, dakle, o Domovinskom ratu, odnosno o tamnici koja je njime ispunjena. Zvonimir, iako veliki hrvatski ratnik, dolazi u nju jer je ubio tetkina sina oslobodivši mjesto od neprijatelja. U njemu je vidio Milana, također tetkina sina. A on mu je silovao sestru i doprinio da bude ubijena. I Milan je također u tamnici, istoj. Nije uspio pobjeći nakon dovršetka rata tijekom kojeg je puno zla učinio. Obojica su još odana drogama. Tu su također i drugi utamničenici, s različitim životnim sudbinama. Nema što, plodno tlo za bujanje i iskazivanje različitih izopačenosti.

Opširnije...

Osobno