OSLUŠKIVANJE

Print Friendly, PDF & Email

Branko Pilaš, Zlatni snovi, Naklada M design i dr., Međugorje – Synopsis, Zagreb, 2010.

Pisati za djecu slično je kao i pisati za odrasle. Govor prilagodiš njihovom uzrastu i naizgled to je to. Međutim, nije. Sadržaj mora slijediti ono ljudsko u svakome od nas. Starijima se može podvaliti nešto drugo, ali djeci ne. Oni traže kakvoću.

Pilaš je ovo imao na umu dok je sastavljao antologiju hrvatskog pjesništva za djecu koja je pred nama. Pod djecom misli na pučkoškolce. Široko pristupa zadanoj temi i ne iscrpljuje se na proljeću, cvijeću, prirodnim mijenama i sličnome, na što djecu neprestano pokušavaju svesti. Kao, ne razumiju oni još naše stvari. Pilaš im pristupa s dostojanstvom, želi u njima pobuditi odraslost, naučiti ih osluškivati život oko sebe u njegovoj mnogovrsnosti. Nakon toga bi trebali znati spoznato primijeniti u svom životu. Naravno da ovakve misli nisu daleko, dapače istovjetne su s onim što bi i odrasli trebali činiti. Jednom smo na ovoj zemlji i njome treba proći uzdignute glave unatoč svim udarcima sa strane.

Opširnije...

S OVU STRANE BRAVE

Print Friendly, PDF & Email

Julienne Eden Bušić, Tvoja krv i moja, Mozaik knjiga, Zagreb, 2008.

O tamnici se nikada nije imalo niti će imati dobro mišljenje. Jedni su tamo bili ili su im u nju odvodili najbliže, prijatelje, poznanike, istomišljenike..., za druge je ona mjesto gdje se drži ljudski ološ i s kojom nije dobro dolaziti u doticaj. Malo ih je koji razmišljaju da i nevin čovjek može tamo dospjeti ili da netko tko je trebao tek kratko vrijeme u njoj proboraviti u skladu sa zakonskim propisima zbog učinjenog djela, tamo proboravi gotovo čitav život.

Opširnije...

POGLED KROZ PROZOR

Print Friendly, PDF & Email

Tomislav Žigmanov, Prid svitom, samIzdat – Matica hrvatska, Čikerija – Osijek, 2008.

Igrom povijesnih vjetrova hrvatski se puk našao i u Srijemu, Banatu i Bačkoj. Još je tamo, iako u smanjenom broju. Nešto su učinili ratovi i neprijateljski režimi, nešto odumiranje. Ostaje samo slika svijeta koji je nekada tu bio.

Tomislav se Žigmanov hrabro dao u opisivanje toga nestajanja. Pritom nije na sebe stavio preuzetan teret. Progovorio je o svakodnevnim, jednostavnim ljudima, onima koji su u većini i preko čijih se leđa ustvari sve prelama. Približio nam je patnje jednog dijela našeg naroda na koji nažalost počesto zaboravljamo. Dok ih opisuje, prepoznajemo da je to i naša povijest, tako su i nas ovdje gonili i nastojali nam uništiti naš jezik, našu vjeru, naše postojanje.

Opširnije...

DALEKI PUTI

Print Friendly, PDF & Email

Malkica Dugeč, Tragovima bezdomnosti, Naklada K. Krešimir, Zagreb, 2008.

Mislim da je teško voljeti svoju domovinu ako barem neko vrijeme nisi bio izvan nje i osjetio čežnju da joj se vratiš. A još ako si duže bio izočan. Eh, tada je čežnja duboka do boli.

Malkica je Dugeč u tuđini još tamo od početka sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Malo bljesnulo hrvatsko proljeće, brzo se vratila komunistička zima i ona je sa svojim suprugom morala u izgnanstvo. Razlog je da se previše poduzela u to vrijeme. Ali nije proklela ljude i kraj iz kojeg su je protjerali. Nastavila je voljeti svoju domovinu, unatoč crvenilu koje su joj na silu pokušavali nametnuti.

Opširnije...

Osobno