- Detalji
-
Kategorija: Prikazi (Publicistika)
-
Objavljeno: Ponedjeljak, 21 Siječanj 2008 21:14
-
Hitova: 1924
Zoran Filipović, Dnevnik smrti, Naklada Zoro, Zagreb – Sarajevo, 2006.
Kad se 1992. pojavio Filipovićev Dnevnik smrti bio je to događaj. Njegove fotografije i ono nešto teksta uz njih govorili su nam da smo na pravoj strani, da će dobro pobijediti unatoč svemu. Sada se ponovno pojavio Dnevnik smrti, ali s puno više teksta i s puno manje fotografija. Filipović kaže: u punoj inačici. Prije to nije smio objaviti zbog svoje i sigurnosti drugih.
Može nam se danas učiniti prenaglašenom ova opreznost. No, Filipović kao da se pita jesu li zaista prošli oni razlozi s početka devedesetih? Knjiga živo izvješćuje o svemu. Spomenimo neke stvari kojih se ona dotiče, a nama danas savjetuju da ih zaboravimo u ime Zapadnog Balkana. Hrvatska je mučki napadnuta. Razoružana pokušava preživjeti na mnogim bojišnicama. Tamo gdje ih nema, kao npr. u Zagrebu, djeluju snajperisti iz susjedstva.
Opširnije...
- Detalji
-
Kategorija: Prikazi (Književnost)
-
Objavljeno: Ponedjeljak, 07 Siječanj 2008 17:12
-
Hitova: 2085
Viktor Jerofejev, Dobri Staljin, Fraktura, Zagreb, 2006.
Je li vas ikada zanimalo kako su živjela i kako sada žive djeca komunističkih moćnika? Imate prilike to saznati iz ovog romana, autobiografije, što li je već! Pisac nas izvješćuje da je pripadao moskovskoj »zlatnoj mladeži«, djeci članova politbiroa, Brežnjevljevih pomoćnika, ministara, veleposlanika, generala. (str. 266.) Ne govori o tome ironično, pokajnički, već samo ustvrđuje i s mišlju o novim vremenima u svojoj glavi sve pokušava raščlaniti.
Život u obilju (za tadašnje sovjetske i komunističke prilike), očevo službovanje u inozemstvu, hod u svijetlu budućnost. U takvom ozračju rastao je pisac Jerofejev i postajao buntovnikom, ali ne zbog uvjerenja, nego zbog obijesti. Nije onda čudno da ne kritizira komunizam svoga oca i svoje obitelji, Staljina, kojeg je i sam imao priliku upoznati. Njemu su sve to slike djetinjstva i mladosti, o onima koji nisu imali ni jedno ni drugo nema ni riječi u ovom djelu. Na kraju se sve ustvari pretvara u sudar prebiranja po uspomenama i kraha jedne ideje. Autor nema nekog posebnog značenjskog odnosa ni prema jednome ni prema drugome. On jednostavno živi život i pušta da ga nosi ovozemaljskim stazama. No, ne zaboravlja slijediti današnje klišeizirano pisanje ispunjeno spolnošću, pornografijom, raspojasanošću, izočnošću sudova o životu izvan nama vidljivog svijeta.
Opširnije...