GDJE SMO TO MI

Print Friendly, PDF & Email

Ivan Grljušić, More sjaja, Samostalna naklada, Poljica, 2012.

Zacijelo je malo neobično da netko svoje radove sam izabere, uredi knjigu, izradi njezinu naslovnicu te je likovno i grafički oblikuje. K tome još je i objelodani u svojoj izdavačkoj kući. Takav je slučaj sada pred nama. Istina, ne možemo ovaj pokušaj ocijeniti kao kritički pogled na Grljušićevo stvaranje, jer tko je to kritičan prema samome sebi, ali možemo kao piščev pogled na njegovo osobno djelo. Drugim riječima rečeno, pred nama je još jedan Grljušićev uradak koji će kritičari u budućnosti ocjenjivati zajedno s drugima.

Opširnije...

ONI DOLAZE

Print Friendly, PDF & Email

Ivan Ott, Ukradeno djetinjstvo, Naklada Bošković, Split, 2013.

Pročitao sam dosta knjiga o Bleiburgu i Križnom putu, ali ova me se najviše dojmila. Držim da je to zbog sljedeće rečenice ili činjenice: »S jedanaest godina pošlo je u Exodus dijete, s dvanaest godina vraćao se u svoj rodni grad zreo čovjek.« (str. 369.) Nekako uspijevamo shvatiti, barem tako mislimo, patnju odrasla čovjeka, ali kako shvatiti neljudsku patnju malog djeteta? U svakom zdravom ljudskom umu morao se tako urezati događaj spomenut na 196. str. Već su u logoru. Mali Ivan, glavni junak ovoga djela, pati zajedno s majkom. Otac je prije odveden. Odjedanput ugledaju kako partizani vuku nekog isprebijanog čovjeka. Ivan prepoznaje oca. Spontano trči prema njima i viče da mu ga puste. Dočekala ga je vojnička »bakandža« i odbacila daleko uz riječi: »Gubi se kopile«. Slika je to komunističkog odnosa prema pobijeđenima. Neuki i divlji satirali su one koje su držali »neprijateljima«.

Opširnije...

DOJAHALI SU

Print Friendly, PDF & Email

Božidar Prosenjak, Prva kravata, Academia cravatica, Zagreb, 2013.

Ivan, hrvatski vitez, vratio se iz boja s Turcima i sprema se vjenčati sa svojom odabranicom Maricom. Međutim, bubnjar obznanjuje vijest da on i drugi mladići moraju u rat, za cara. Opet. Započeo je tzv. Tridesetogodišnji rat (1618. - 1648.). Podrazumijeva se da ne znaju hoće li se vratiti. Marica na kraju oproštaja veže Ivanu maramu oko vrata govoreći mu da joj je donese živ natrag ili da joj bude vraćena ako se zaljubi u drugu ili ako pogine. On joj obećaje da će joj je živ vratiti. I počinje teći priča ovoga romana, lagana kao rijeka što protječe svojim koritom, a teška kao područje kojim to čini. Zbog toga se ovaj roman slobodno može ponijeti negdje i na odmor. Ne će umoriti, dapače opustit će nas iako će zahvatiti duboko u naše dubine. Isprazno nas, naime, ne zabavlja, nego nam priča o nama samima pobuđujući u nama dostojanstvo i ponos prema onome kroz što smo prošli.

Opširnije...

MOST

Print Friendly, PDF & Email

Ivan Aralica, Japundže, Školska knjiga, Zagreb, 2013.

Trenutni neokomunistički političari u Hrvatskoj na vlasti kao Ivo Josipović, Vesna Pusić, Zoran Milanović i mnoštvo drugih, da ne nabrajamo, ne samo da ne znaju što se događalo tijekom devedesetih u BiH nego ne znaju ni što se događalo u Hrvatskoj. Oni očito nisu prošli ono što je prošla Stana, glavni lik ovog novog Araličinog romana. Dok je imala desetak godina, Srbi su joj ubili majku. Stravičan događaj iz ranog djetinjstva pamtit će čitav život. A njoj, iako dobroj učenici, prije toga je bilo zabranjeno pohađanje nastave, pripadala je pogrješnom narodu. Oca su nastavili odvoditi na kopanje rovova. Odlučio je pobjeći i pomoći i svojoj majci i kćeri da i one pobjegnu. Javio se s druge strane ugovorenim znakom, preko radiopostaje. Došao je red na njih dvije uz pomoć sajle prijeći nabujalu Bosnu. Naravno, nitko taj prijelaz ne smije ni čuti ni vidjeti. Da sve ne prepričavamo, recimo da se prijelaz sretno završio. Međutim, Bošnjaci napadoše svoje susjede. Opkoliše ih sa svih strana. Spas je bio samo u dojučerašnjim neprijateljima, Srbima. Trebala im je nafta. Hrvati su je imali. Zahvaljujući toj trgovini i Stana jednoga dana ode na slobodu, prema Zagrebu. Otac ostade, netko mu jednom vjerojatno prigovori zbog toga dok je izvlačio neki zbjeg i on se žrtvova, pucao si je u glavu. Saznat će za to Stana kasnije, kao i za bakinu smrt. Ostao joj je samo stric, tu u toj domovini koja je lijepa i onda kada njezini ljudi nisu.

Opširnije...

Osobno