RAZLOMCI

Print Friendly, PDF & Email

Ivan Lovrenović, Nestali u stoljeću, Fraktura, Zagreb, 2013.

Je li Bosna nerazumljiva, maglovita zemlja ili ozemlje koje su mnogi gazili, ali je ipak, u ovom slučaju, ostalo duboko u svijesti Hrvata? Nije Lovrenović do kraja odgovorio na to pitanje, kao ni na pitanje što je Hercegovina. On se nje samo sjeća po pretovarenim kamionima koji su, navodno, u Domovinskom ratu odvozili iz bogatog Varcara robu tamo dolje prema jugu, prema njoj, Hercegovini. Pa na što je onda odgovorio Lovrenović ovom knjigom?

Opširnije...

ZVIJEZDA VODILJA

Print Friendly, PDF & Email

Ante Čavka, Kaže se puttana, Vlastita naklada, Knin, 2012.

Želiš li postati ime u književnosti ne piši ono što ne bi ili o kome ne bi trebalo i ne piši o onome o čemu ili o kome ne bi trebalo. Ali, preskočimo mi to.

Ante Čavka poznati je hrvatski književnik koji zaista ide svojim putem u književnosti. S pravom kaže u nekoliko rečenica na koricama, koje bi zapravo trebale biti njegov životopis, da ne pripada ni kakvom društvu niti odgovara bilo kojim i bilo čijim stilovima ili odredbama. Razumljivo. Dokazuje to roman na koji se osvrćemo.

Opširnije...

NITI ŽIVOTA

Print Friendly, PDF & Email

Oliver Bottini, Po nalogu očeva, Fraktura, Zagreb, 2012.

U moru knjiga koje se svakodnevno tiskaju nije tako lako pronaći neku koju ćemo zaista s užitkom pročitati saznavši nešto novo. Ovo je jedna od njih. Bez suvišnih riječi, bez patetike, ali i bez sirovosti, zasijeca u bit čovjekova odnosa prema okolini, prema onome što on zaista jest.

Glavni lik je Antun Lončar. Naizgled Hrvat. Ali nije. Nijemac je koji nekada i čiji nekada življaše u Hrvatskoj. Kasnije se preselio u Bosnu i odatle vodio svoje osobne obračune s drugima i sa samim sobom.

Opširnije...

PRAVO LICE PRAVDE

Print Friendly, PDF & Email

Vjekoslav Tomašić, Mreža, Glas Koncila, Zagreb, 2011.

Kad neka knjiga dobije nagradu, od nje obično bježim. Stvari su danas na mnogim područjima postavljene trendovski i nema tu kruha. Ali s ovom je bilo drukčije, najprije zbog izdavača, Glasa Koncila, a onda zbog nje same. Eh, da, nagrađena je kao najbolji neobjavljeni roman za 2010. koji promiče kršćanske vrijednosti. Nagradio ju je tko bi drugi nego izdavač i nakon toga tiskao.

Pisac ne mlati praznu slamu, ne pljuje po svojima da bi se svidio tamo nekima, on zapravo u dubini hladno razumski prosuđuje stanje oko nas. A ono nije jednostavno. Pobijedili smo u nametnutom ratu, pritiskaju nas u miru da bi nas proglasili krivima i izjednačili nas s napadačem. Svakoga pravdoljubivog to boli do dna duše, samo ne one koji su istakli svoju cijenu i prodali se. Jedna takva u ovom romanu je Olga. Novinarka je i nije ju briga za istinu ni za svoj narod. Piše onako kako zahtijevaju trenutne prilike. Jednostavno rečeno svoje ocrnjuje, druge izbjeljuje. Krešo, uz Anu glavni lik u romanu, to joj predbacuje i ona bijesno odlazi iz njegova društva. Susreću se opet na globalnom sveučilištu. Kreši sve ubrzo postaje nepodnošljivo, Ani nešto kasnije, a Olga uživa. Baš ju briga kakvo će to globalno društvo biti, važno je da je dobro plaćena.

Opširnije...

Osobno