PUT DO SEBE

Print Friendly, PDF & Email

Borislav Arapović (priredio), Sjeverne krijesnice, HKD Matija Gubec, Stockholm, 2007.

Tko se od nas ne sjeća odlazaka naše braće i sestara, susjeda i prijatelja, tamo na daleki Zapad? Nije nam trebao sat zemljopisa da bismo naučili gdje su te zemlje. Carevao je komunizam pa smo i sami smišljali kako ćemo otići. Danas se, hvala Bogu, više-manje događa nešto drugo. Djeca onih koji su otišli sanjaju, ako ne vratiti se, a ono barem posjetiti domovinu svojih roditelja, baka i djedova. Borislav Arapović sve to osjeća i na svojoj koži ter nam je mogao podariti jednu ovakvu knjigu.

Opširnije...

»KAD MAGLE STANU«

Print Friendly, PDF & Email

Josip Mlakić, Psi i klaunovi, VBZ, Zagreb, 2006.

Je li netko velik pisac kada piše dobra djela ili kada ga drugi proglase takvim? Na izgled otrcano i potpuno bespotrebno pitanje. Međutim, u Mlakićevu slučaju svakako ga je potrebno postaviti.

Ozbiljnije se za njega počelo čuti kada je napisao ratni roman »Kad magle stanu«. Drugi pod naslovom »Živi i mrtvi« nagrađen je i proglašen velikim. Slijedilo je slikanje i razgovori za različita javna glasila. Treći »Psi i klaunovi« dovršetak je započete trilogije, pisac je rekao što je imao reći. U skladu je s tim i zanimanje. Puno je manje nego za ona prva dva romana. A što je to što je pisac rekao zadnjim romanom? O jednome od ona dva već sam pisao pa ovoga puta ne ću im se vraćati.

Opširnije...

PREGRŠT POVIJESTI

Print Friendly, PDF & Email

Nevenka Nekić, Susret u Emausu, Grafex, Mostar, 2005.

Roman kakav je napisala Nevenka Nekić ne susreće se svaki dan u našoj književnosti. On ne samo da je napisan mimo uobičajenih književnih odrednica, već je i napisan na temu koje se naši književnici i te kako boje dotaknuti u svjetlu u kojem to Nekićka čini. Zalaz Prve Jugoslavije, nastajanje i cvat druge Jugoslavije, smiraj u oslobođenju. Pregršt je to naše povijesti koja je uvelike uzburkana. Ima li izlaza iz nje?

Likovi u romanu nisu izmišljeni, zbog čega su ga jedni hvalili, a drugi ga nastojali odšutjeti. Teško boli prikazana stvarnost i nerijetko se pitamo zbog čega je moralo biti baš tako. Nije nam jasno kako su pripadnici našeg naroda mogli služiti jednoj tako pokvarenoj namisli kao što je komunizam. No, sve nam to bude jasnije kada se prisjetimo da slična povijest i dalje teče ovim našim stranama. Jučerašnji naši tamničari jesu i današnji naši tamničari. Revno služe zatiranju hrvatske državotvorne misli tješeći se tvarnim probicima za taj svoj posao.

Opširnije...

SJEĆANJA

Print Friendly, PDF & Email

Ivana Bodrožić, Prvi korak u tamu, Studentsko kulturno umjetničko društvo Ivan Goran Kovačić, Zagreb, 2005.

Vrli zapadni svijet, posebno britanski, zgraža se nad ubijanjem i progonom životinja. Puno blaže ocjene, pak, čule su se kada je u Hrvatskoj ubijen i prognan čitav jedan grad: Vukovar. Ostali smo zaprepašteni nad time. No, život ide dalje i želimo ga živjeti unatoč njima.

Ivana Bodrožić dobro zna što bi htjele poručiti gore izrečene riječi. Rodila se u ubijenom gradu i imala dovoljno godina, devet, da dobro zapamti što se događalo tih dana. S majkom i bratom zaputila se u progonstvo, a otac je nestao, kako je glasila službena obavijest. Slijedile su razne prognaničke sobe. U njima je, između ostaloga, gledala televizor i nadala se da će jednoga dana progovoriti i o sudbini njezinog oca (Soba 325). Sve doživljeno pohranjivala je u svoje sjećanje i onda o svemu počela pisati. Nastala je ova zbirka pjesama, njezina prva, koja je čak nagrađena nagradom za mlade pjesnike Ivan Goran Kovačić. Govorim »čak« jer se književne nagrade u današnjoj Hrvatskoj obično ne dijele ovakvim djelima. Prednost imaju ona iz »regiona«.

Opširnije...

Osobno